Čovječe, probudi se!
460
Ovo je opomena za ljude svih uzrasta! Ovo nije samo nekoliko riječi. To je nešto što ti može promijeniti život. Ne za sat vremena. Ne sutra. Možda odmah! Ovo je opomena za sadašnjost i budućnost.
ČOVJEČE, PROBUDI SE! Ovo što živiš nije san. Svijet koji vidiš nije Utopia. Ovo je ekosistem, pun stvorenja željnih života, predjela koji trebaju zaštitu i takvih kao ti, na kojima je glavna odgovornost-čuvati ono što posudiš.
Sigurno se pitate zašto šaljem ovakvu poruku. Razlog je vrlo lahko objasniti. Došlo je vrijeme da ubijemo pasivnost u sebi! Čovjek je dio sistema u kojem svaka komponenta zavisi od neke druge. To znači da sebi ne može priuštiti da se ponaša sebično i od prirode otima samo ono što je njemu neophodno. To znači da niti je ikada bio sam, niti će ikada biti nezavisan. U jednom trenutku se osjeća komforno, jer od prirode koristi sve raspoložive resurse, a nekom drugom biću je oduzeo dom, hranu, utočište. Sebično za sebe gradi jake ekonomske temelje, koristeći vodu, vjetar, sunce, a onima kojima sve ovo također treba, ništa ne daje zauzvrat. Prvi korak ka pozitivnim promjenama je: pogledati se u ogledalo. To znači: početi od sebe samog. Zapitaj se koliko cijeniš ono što ti je ostavljeno u amanet. Ne, nije ti dato zauvijek. To si samo posudio od svojih sinova, kćeri, unuka. Od djetinjstva su te roditelji učili da zatvoriš česmu kada četkaš zube, da isključiš svjetlo u prostoriji gdje ne boraviš i ko zna šta još. Ali ti si mislio da su to samo dosadne priče, kojima roditelji žele uspostaviti autoritet nad tobom. Odrasteš, izgradiš svoje imanje, osnuješ porodicu...i dovoljno je nekoliko minuta da sve to izgubiš. Tada se najviše pitaš: ZAŠTO? KAKO? Tada je već kasno za kajanje. Priroda ti je vratila onda kada si se najmanje nadao. Priroda ne žuri da ti se osveti. Jedino si biće koje ima razum. Zato ga upotrijebi za ono za šta je namijenjen. RASUĐUJ, BUDI SAMOKRITIČAN, OPOMINJI, NE DOPUSTI DESTRUKCIJE! Uči i navikavaj svoje dijete na ono što su tebe tvoji roditelji učili. Ne da bi se ono plašilo tebe, već osvete prirode. Svoj odraz u ogledalu formiraj tako da budeš uzor savjesnog građanina, čuvara energije i prirode, onog koji ne gleda samo svoje interese, već onog koji nastoji da cijeli svijet bude izliječen.
U posljednjih nekoliko mjeseci svijet je suočen sa opasnom zloupotrebom resursa životne sredine. Ovo nije problem jedne države ili naroda. Ovo je globalni nemir. Svi koristimo jedno sunce, pravimo dom na jednoj planeti, gledamo u jedno nebo i dišemo jedan vazduh. Zašto se onda toliko dijelimo i bježimo od problema? Zar poplava u Italiji, zemljotres u Japanu, požar u Australiji nije problem i u Rusiji, Alžiru, Argentini, Bosni i Hercegovini i svugdje gdje korača ljudska noga? Svaki štetan gas koji ispusti automobil u tvom gradu može da otruje čovjeka na drugom kraju svijeta. Znam da nikad ne razmišljamo o tome, ali jeste jezivo. Zar ćeš, čovječe, dopustiti da te krivnja proganja zato što si bio lijen i neodgovoran? Ne dopusti to sebi, ne vrijeđaj svoje dostojanstvo. Skini okove sa svoga vrata. Budi slobodan koristeći ono što ti pripada, u najljepšoj verziji. Vrijeme je za buđenje, dok nije postalo kasno...
Pogledajte sve priče
Sigurno se pitate zašto šaljem ovakvu poruku. Razlog je vrlo lahko objasniti. Došlo je vrijeme da ubijemo pasivnost u sebi! Čovjek je dio sistema u kojem svaka komponenta zavisi od neke druge. To znači da sebi ne može priuštiti da se ponaša sebično i od prirode otima samo ono što je njemu neophodno. To znači da niti je ikada bio sam, niti će ikada biti nezavisan. U jednom trenutku se osjeća komforno, jer od prirode koristi sve raspoložive resurse, a nekom drugom biću je oduzeo dom, hranu, utočište. Sebično za sebe gradi jake ekonomske temelje, koristeći vodu, vjetar, sunce, a onima kojima sve ovo također treba, ništa ne daje zauzvrat. Prvi korak ka pozitivnim promjenama je: pogledati se u ogledalo. To znači: početi od sebe samog. Zapitaj se koliko cijeniš ono što ti je ostavljeno u amanet. Ne, nije ti dato zauvijek. To si samo posudio od svojih sinova, kćeri, unuka. Od djetinjstva su te roditelji učili da zatvoriš česmu kada četkaš zube, da isključiš svjetlo u prostoriji gdje ne boraviš i ko zna šta još. Ali ti si mislio da su to samo dosadne priče, kojima roditelji žele uspostaviti autoritet nad tobom. Odrasteš, izgradiš svoje imanje, osnuješ porodicu...i dovoljno je nekoliko minuta da sve to izgubiš. Tada se najviše pitaš: ZAŠTO? KAKO? Tada je već kasno za kajanje. Priroda ti je vratila onda kada si se najmanje nadao. Priroda ne žuri da ti se osveti. Jedino si biće koje ima razum. Zato ga upotrijebi za ono za šta je namijenjen. RASUĐUJ, BUDI SAMOKRITIČAN, OPOMINJI, NE DOPUSTI DESTRUKCIJE! Uči i navikavaj svoje dijete na ono što su tebe tvoji roditelji učili. Ne da bi se ono plašilo tebe, već osvete prirode. Svoj odraz u ogledalu formiraj tako da budeš uzor savjesnog građanina, čuvara energije i prirode, onog koji ne gleda samo svoje interese, već onog koji nastoji da cijeli svijet bude izliječen.
U posljednjih nekoliko mjeseci svijet je suočen sa opasnom zloupotrebom resursa životne sredine. Ovo nije problem jedne države ili naroda. Ovo je globalni nemir. Svi koristimo jedno sunce, pravimo dom na jednoj planeti, gledamo u jedno nebo i dišemo jedan vazduh. Zašto se onda toliko dijelimo i bježimo od problema? Zar poplava u Italiji, zemljotres u Japanu, požar u Australiji nije problem i u Rusiji, Alžiru, Argentini, Bosni i Hercegovini i svugdje gdje korača ljudska noga? Svaki štetan gas koji ispusti automobil u tvom gradu može da otruje čovjeka na drugom kraju svijeta. Znam da nikad ne razmišljamo o tome, ali jeste jezivo. Zar ćeš, čovječe, dopustiti da te krivnja proganja zato što si bio lijen i neodgovoran? Ne dopusti to sebi, ne vrijeđaj svoje dostojanstvo. Skini okove sa svoga vrata. Budi slobodan koristeći ono što ti pripada, u najljepšoj verziji. Vrijeme je za buđenje, dok nije postalo kasno...
