Kako spasiti šume Bosne i Hercegovine i zaštititi životnu sredinu?
280
Kroz historiju, šume Bosne i Hercegovine su predstavljale značajno žarište kako stranih, tako i domaćih interesa. Taj interes doveo je do izraženih gubitaka drvnog bogatstva, a samim time i do narušavanja kvaliteta životne sredine. U ovom tekstu ušli smo dublje u kontekst iskorištavanja prirodnih resursa Bosne i Hercegovine, prvenstveno šuma, te objasnili na koji način da stanemo u njihovu zaštitu
Kako spasiti šume BiH i zaštititi životnu sredinu?
Ako su šume pluća planete, onda su ljudi njen rak. Klizišta, požari i pandemije produkt su nesavjesnog ponašanja prema šumama usljed njihove sječe i stvaranja poljoprivrednih zemljišta. Iako je Amazon najočigledniji primjer toga, ne trebamo toliko daleko gledati da vidimo istu situaciju i u Bosni i Hercegovini. Kroz historiju, prirodna bogatstva ove male zemlje na jugoistoku Evrope bila su crpljena i danas su dovedena do značajne ugroženosti. Izražen pritisak na šume i drvne resurse Bosne i Hercegovine započeo je još u Austro-Ugarskom periodu, kada je tadašnja vlada prepoznala ovaj potencijal kao način bogaćenja i rješavanja ekonomskog bilansa, a koji je usred unutrašnjih političkih napetosti između Austrije i današnje Mađarske bio na ivici kolapsa. Njihovo ulaganje u putnu infrastrukturu naše države, a posebno željezničke, ubrzalo je proces izvlačenja drvnog materijala u sve dijelove carstva.
Ta ista infrastruktura obnovljena je i pojačana za vrijeme bivše Jugoslavije. Gola sječa, česti ratovi, kao i poslijeratna obnova, značajno su umanjile šumski fond Bosne i Hercegovine, te ugrozile biljni i životinjski svijet. Da je praksa neodgovornog ponašanja nastavljena i danas, pokazuju i sve veće poplave i klizišta na ovim prostorima, te nepostojanje kanala kontrole koji bi provodili zakon o zaštiti šuma. Najbolji pokazatelj neprovođenja zakona su uočene gole sječe na području nacionalnih parkova Bosne i Hercegovine: NP Kozara i NP Sutjeska.
U nacionalnom parku ˝Kozara˝, koji osnovan je 1967. godine kao spomenik kulturno-historijskih i prirodnih vrijednosti, primjećeni su i prijavljeni tragovi nelegalne sječe na putu od spomenika ka vrhu ˝Kozarački Kamen˝- uzurpacija kojoj svjedoče duboke brazde na šumskom putu ispunjene kišnicom, usljed čega je prolaz za planinare i izletnike otežan. Prema izvještaju MUP-a Republike Srpske-a, nedavno je stigla prijava o primjećenim radnjama nelegalne sječe šume i u sklopu Nacionalnog parka ˝Sutjeska˝, koje su čak dosegle i granice Perućice, jedne od ukupno dvije preostale prašume na području evropskog kontinenta. Ovakav vid nebrige o šumskom fondu ne samo da smanjuje šumski fond naše zemlje, nego i direktno utiče na klimatske promjene i povećanje štetnih količina CO² u zraku.
Ali kako spriječiti dalje razaranje šuma i života u njima? Zaštita prirode najkonkretnija je putem zakonskih regulative. Propisi pomažu u sprečavanju krčenja šuma, jer omogućavaju vrijeme ponovnog rasta usljed rotacijskog pristupa koji ima većina ovih propisa. Vremenski razmak između ovih reznica koristan je u ponovnom rastu drveća, a u međuvremenu bi se trebalo ulagati u pošumljavanje, kontrolisano i planirano od strane stručnjaka. Nažalost, ovo rješenje, kao i većina drugih problema u Bosni i Hercegovini, ima političku konotaciju, odnosno nacionalnu rascjepkanost: obzirom na Ustavne odredbe vlasnici šuma su Federacija BiH, Republika Srpska i Distrikt Brčko i oni svako na svom području administrativno upravljaju šumama preko ministarstava nadležnih za šumarstvo. To komplikuje i usporava proces donošenja relativnih zakona i njihovo provođenje na terenu.
Međutim, ne mora sav teret zaštite biti na državi. Praksa u svijetu je pokazala da je djelovanje nevladinih organizacija dosta efektno u zaštiti i poboljšanju šumskog fonda. Grantovi koji se dodjeljuju NVO sektoru, a koji podržavaju pošumljavanje, su jedan od konkretnih primjera toga. Jedna od metoda koje bi se mogle primijeniti na teritoriji BiH jeste konverzija prirodnih staništa u viši uzgojni oblik, tj. pretvaranje zemljišta koja primarno nisu bila šumska u zemljišta tog tipa. Na taj način će se povećati šumski fond i napraviti balans porušen uništenjem prijašnjih šuma.
Poseban pritisak se treba staviti na javnost. Građanski aktivizam je jedan od najjačih oruđa u borbi za zaštitu životne sredine i buđenja svijesti o klimatskim promjenama. On je se pokazao kao efikasan i u našoj zemlji: od odbrane rijeke žena Kruščice, do protesta protiv uništenja šume na području Željeznog Polja mještana, gdje je planirano da nekoliko kompanija vrši sječu. Protest je pokrenut usljed iskustva stanovništva tog područja u klizištima koja su 2014. godine usljed obimnih kiša ostavile nesagledive posljedice na živote ovih ljudi.
Koji god pristup da se primijeni, neupitna je hitnost poduzimanja mjera zaštite šuma, a samim time i životne sredine. Prirodni resursi su ograničeni, a njihova brojnost je jedini način da se borimo protiv klimatskih promjena. Sada samo stoji pitanje da li smo spremni da prihvatimo odgovornost za ono što se dešava oko nas, i da tu ulogu pretvorimo u akciju.
Pogledajte sve priče
Ako su šume pluća planete, onda su ljudi njen rak. Klizišta, požari i pandemije produkt su nesavjesnog ponašanja prema šumama usljed njihove sječe i stvaranja poljoprivrednih zemljišta. Iako je Amazon najočigledniji primjer toga, ne trebamo toliko daleko gledati da vidimo istu situaciju i u Bosni i Hercegovini. Kroz historiju, prirodna bogatstva ove male zemlje na jugoistoku Evrope bila su crpljena i danas su dovedena do značajne ugroženosti. Izražen pritisak na šume i drvne resurse Bosne i Hercegovine započeo je još u Austro-Ugarskom periodu, kada je tadašnja vlada prepoznala ovaj potencijal kao način bogaćenja i rješavanja ekonomskog bilansa, a koji je usred unutrašnjih političkih napetosti između Austrije i današnje Mađarske bio na ivici kolapsa. Njihovo ulaganje u putnu infrastrukturu naše države, a posebno željezničke, ubrzalo je proces izvlačenja drvnog materijala u sve dijelove carstva.
Ta ista infrastruktura obnovljena je i pojačana za vrijeme bivše Jugoslavije. Gola sječa, česti ratovi, kao i poslijeratna obnova, značajno su umanjile šumski fond Bosne i Hercegovine, te ugrozile biljni i životinjski svijet. Da je praksa neodgovornog ponašanja nastavljena i danas, pokazuju i sve veće poplave i klizišta na ovim prostorima, te nepostojanje kanala kontrole koji bi provodili zakon o zaštiti šuma. Najbolji pokazatelj neprovođenja zakona su uočene gole sječe na području nacionalnih parkova Bosne i Hercegovine: NP Kozara i NP Sutjeska.
U nacionalnom parku ˝Kozara˝, koji osnovan je 1967. godine kao spomenik kulturno-historijskih i prirodnih vrijednosti, primjećeni su i prijavljeni tragovi nelegalne sječe na putu od spomenika ka vrhu ˝Kozarački Kamen˝- uzurpacija kojoj svjedoče duboke brazde na šumskom putu ispunjene kišnicom, usljed čega je prolaz za planinare i izletnike otežan. Prema izvještaju MUP-a Republike Srpske-a, nedavno je stigla prijava o primjećenim radnjama nelegalne sječe šume i u sklopu Nacionalnog parka ˝Sutjeska˝, koje su čak dosegle i granice Perućice, jedne od ukupno dvije preostale prašume na području evropskog kontinenta. Ovakav vid nebrige o šumskom fondu ne samo da smanjuje šumski fond naše zemlje, nego i direktno utiče na klimatske promjene i povećanje štetnih količina CO² u zraku.
Ali kako spriječiti dalje razaranje šuma i života u njima? Zaštita prirode najkonkretnija je putem zakonskih regulative. Propisi pomažu u sprečavanju krčenja šuma, jer omogućavaju vrijeme ponovnog rasta usljed rotacijskog pristupa koji ima većina ovih propisa. Vremenski razmak između ovih reznica koristan je u ponovnom rastu drveća, a u međuvremenu bi se trebalo ulagati u pošumljavanje, kontrolisano i planirano od strane stručnjaka. Nažalost, ovo rješenje, kao i većina drugih problema u Bosni i Hercegovini, ima političku konotaciju, odnosno nacionalnu rascjepkanost: obzirom na Ustavne odredbe vlasnici šuma su Federacija BiH, Republika Srpska i Distrikt Brčko i oni svako na svom području administrativno upravljaju šumama preko ministarstava nadležnih za šumarstvo. To komplikuje i usporava proces donošenja relativnih zakona i njihovo provođenje na terenu.
Međutim, ne mora sav teret zaštite biti na državi. Praksa u svijetu je pokazala da je djelovanje nevladinih organizacija dosta efektno u zaštiti i poboljšanju šumskog fonda. Grantovi koji se dodjeljuju NVO sektoru, a koji podržavaju pošumljavanje, su jedan od konkretnih primjera toga. Jedna od metoda koje bi se mogle primijeniti na teritoriji BiH jeste konverzija prirodnih staništa u viši uzgojni oblik, tj. pretvaranje zemljišta koja primarno nisu bila šumska u zemljišta tog tipa. Na taj način će se povećati šumski fond i napraviti balans porušen uništenjem prijašnjih šuma.
Poseban pritisak se treba staviti na javnost. Građanski aktivizam je jedan od najjačih oruđa u borbi za zaštitu životne sredine i buđenja svijesti o klimatskim promjenama. On je se pokazao kao efikasan i u našoj zemlji: od odbrane rijeke žena Kruščice, do protesta protiv uništenja šume na području Željeznog Polja mještana, gdje je planirano da nekoliko kompanija vrši sječu. Protest je pokrenut usljed iskustva stanovništva tog područja u klizištima koja su 2014. godine usljed obimnih kiša ostavile nesagledive posljedice na živote ovih ljudi.
Koji god pristup da se primijeni, neupitna je hitnost poduzimanja mjera zaštite šuma, a samim time i životne sredine. Prirodni resursi su ograničeni, a njihova brojnost je jedini način da se borimo protiv klimatskih promjena. Sada samo stoji pitanje da li smo spremni da prihvatimo odgovornost za ono što se dešava oko nas, i da tu ulogu pretvorimo u akciju.
