Postojanje
100
Osvijestimo svoje postojanje i učinimo naš zajednički dom boljim mjestom za život!
Budimo li se ili tonemo sve dublje u san?
Jesmo li svjesni vlastitog postojanja?
Kome i čemu smo sve dopustili da upravlja našim životom?
Nismo odgovorni ni prema samima sebi, niti prema svemu onome što nas okružuje. Dragi čovječe koji čitaš ovo, ne rušim samo tvoj ego prethodnom rečenicom, rušim i svoj. Teško je priznati vlastitu neodgovornost, prihvatiti tu istinu, oprostiti sebi i mijenjati se. Ne volimo mnogo promjene. U kolotečini osjećamo sigurnost. Volimo konačnost jer, nju nam je lakše spoznati spram beskonačnosti. Čini mi se da lakše prihvaćamo stvarnost da našim umiranjem prestaje život, nego stvarnost da se život nastavlja. Ono što sada stvaramo ostaje onima koji dolaze.
Što im ostavljamo, gore nego što smo zatekli?
Zar ne bi trebalo da ostavljamo bolje jer vjerujemo kako čovječanstvo napreduje?
Pitam se, budimo li se ili tonemo sve dublje i dublje u san?
Osvijestimo svoje postojanje. Udah. Izdah. Čovječe, ti si živ, baš kao i ja!
Počnimo već u ovom trenutku promišljati o tome na koje načine svatko od nas doprinosi zagađenju naše planete, postoji li mogućnost da svojim djelovanjem manje zagađujemo, šta sve koristimo i imamo a šta zaista trebamo, šta sve možemo reciklirati, kako očuvati i unaprijediti život. Zamišljati nove odgovore za stara pitanja. Stvarati bolju realnost za sve nas. Manje kriviti druge a više djelovati spram vlastitih mogućnosti i promjena će neminovno doći.
Mijenjati sebe znači mijenjati i okolinu jer, sve je povezano nevidljivim nitima. Naše tijelo funkcionira zahvaljujući djelovanju svake stanice koja se nalazi u njemu, isto tako, svijet funkcionira zahvaljujući djelovanju svakog pojedinca koji bivstvuje u njemu.
Budimo zahvalni na svemu onome što nam je darovano kako bismo mogli živjeti. Njegujmo bogatstvo koje nas okružuje i koje obitava u nama samima. Učinimo naš zajednički dom boljim mjestom za život.
Bitan si i moćan čovječe, jer ti postojiš!
Pogledajte sve priče
Jesmo li svjesni vlastitog postojanja?
Kome i čemu smo sve dopustili da upravlja našim životom?
Nismo odgovorni ni prema samima sebi, niti prema svemu onome što nas okružuje. Dragi čovječe koji čitaš ovo, ne rušim samo tvoj ego prethodnom rečenicom, rušim i svoj. Teško je priznati vlastitu neodgovornost, prihvatiti tu istinu, oprostiti sebi i mijenjati se. Ne volimo mnogo promjene. U kolotečini osjećamo sigurnost. Volimo konačnost jer, nju nam je lakše spoznati spram beskonačnosti. Čini mi se da lakše prihvaćamo stvarnost da našim umiranjem prestaje život, nego stvarnost da se život nastavlja. Ono što sada stvaramo ostaje onima koji dolaze.
Što im ostavljamo, gore nego što smo zatekli?
Zar ne bi trebalo da ostavljamo bolje jer vjerujemo kako čovječanstvo napreduje?
Pitam se, budimo li se ili tonemo sve dublje i dublje u san?
Osvijestimo svoje postojanje. Udah. Izdah. Čovječe, ti si živ, baš kao i ja!
Počnimo već u ovom trenutku promišljati o tome na koje načine svatko od nas doprinosi zagađenju naše planete, postoji li mogućnost da svojim djelovanjem manje zagađujemo, šta sve koristimo i imamo a šta zaista trebamo, šta sve možemo reciklirati, kako očuvati i unaprijediti život. Zamišljati nove odgovore za stara pitanja. Stvarati bolju realnost za sve nas. Manje kriviti druge a više djelovati spram vlastitih mogućnosti i promjena će neminovno doći.
Mijenjati sebe znači mijenjati i okolinu jer, sve je povezano nevidljivim nitima. Naše tijelo funkcionira zahvaljujući djelovanju svake stanice koja se nalazi u njemu, isto tako, svijet funkcionira zahvaljujući djelovanju svakog pojedinca koji bivstvuje u njemu.
Budimo zahvalni na svemu onome što nam je darovano kako bismo mogli živjeti. Njegujmo bogatstvo koje nas okružuje i koje obitava u nama samima. Učinimo naš zajednički dom boljim mjestom za život.
Bitan si i moćan čovječe, jer ti postojiš!
