Bogati i bahati
88
Pomalo o svemu što znamo da treba, a svakodnevno ne činimo
Bosna i Hercegovina je zemlja bogata prirodnim bogatstvima. Ima dovoljno: vode za piće, drva za ogrjev, termalnih voda, klima joj je pogodna…. Nekako sve je u njoj umjereno, dovoljno i na dohvat ruke, a nama je malo.
Zaboravili smo da su naši preci iz šume dovlačili samo suvarke i drva koja bi nevrijeme slomilo. Zaboravili smo da su rijeke u svojim koritima bile čiste i slobodne. Zaboravili smo da se veš prao prirodnim sapunima pravljenim u kazanima poput zimnice. Zaboravili smo da su se nekada zlatice sa krompira kupile. Zaboravili smo da su nam mlijeko davale krave. Zaboravili smo kako se pletu čarape. Zaboravili smo koje se trave beru za čajeve i koja biljka je dobra za obloge. Zaboravili smo na ljekovita dejstva sunca. Zaboravili smo živjeti u miru sa prirodom i od prirode. Zaboravili smo….. i neka smo!!!
Nije bilo lako, trebalo je pojednostaviti i olakšati mnoge poslove. Nisam ja protiv napretka, ni protiv hemije samo se plašim da nemamo mjere i da smo prešli sve moguće granice. Toliko pretjerujemo da sve rjeđe idemo pješice. Ne razmišljamo o količinama resursa koje tako bahato koristimo.
Više od pola planete je voda, ali samo mali procenat je za piće. Niko od nas ne razmišlja kad se tušira ili pere zube da malo zavrne česmu ne bi li spriječio da čista voda bez ikakve potrebe oteče u kanalizaciju.
Naša zemlja je bogata šumama, ali ne čini mnogo da bi ih sačuvala. Procent pošumljavanja goleti je mnogo manji u odnosu na sječu drva koja se koriste kao sirovina za različite namjene.
Električna energija se svakodnevno rasipa na rasvjetu izletišta koja su pusta van sezone, i na grejna tijela i punjače u domaćinstvima.
Mnoge zemlje posjeduju naftne rezerve, ali jesu li ti naftni izvori “nepotrošivi”???
Zatrpali smo se plastikom, ne recikliramo skoro ništa niti pravilno odlažemo otpad.
Obično je bacamo formirajući hrpice i mini deponije ili je palimo. I jedno i drugo je štetno po okolinu i naše zdravlje. Teško nam je da se oko bilo čega potrudimo. Izbjegavamo odnijeti smeće do najbližeg kontenjera ili kante. Rijetki se osvrnu da vide “Gleda li ih neko?” većina ne uradi ni toliko. Bace smeće bilo gdje s nadom da će vjetar odnijeti njihov nemar i nebrigu što dalje.
“Profi zagađivači” su od toga napravili posao. Oni su preko svojih kanala potpisali ugovore i uvoze smeće na deponije. Kao da ni oni ni niko njihov neće živjeti ovdje.
A zemlja šuti i trpi... Samo dokle će?
Na papirima stoji svi posluju u skladu sa međunarodnim standardima i zakonom o zaštiti životne sredine, u praksi je malo drugačije
Nekada smo imali malo, ali smo zato iskorištavali sve raspoložive resurse. Čuvali smo okolinu, znali smo da ona to zaslužuje. Danas se zaštite okoliša sjetimo 5 juna. Možda se ne bi ni tada sjetili, ali primijetimo na društvenim mrežama. Pridružimo se međunarodnom slavlju dijeljenjem prigodnih sličica i nastavimo sa svojim dnevnim rutinama.
Pogledajte sve priče
Zaboravili smo da su naši preci iz šume dovlačili samo suvarke i drva koja bi nevrijeme slomilo. Zaboravili smo da su rijeke u svojim koritima bile čiste i slobodne. Zaboravili smo da se veš prao prirodnim sapunima pravljenim u kazanima poput zimnice. Zaboravili smo da su se nekada zlatice sa krompira kupile. Zaboravili smo da su nam mlijeko davale krave. Zaboravili smo kako se pletu čarape. Zaboravili smo koje se trave beru za čajeve i koja biljka je dobra za obloge. Zaboravili smo na ljekovita dejstva sunca. Zaboravili smo živjeti u miru sa prirodom i od prirode. Zaboravili smo….. i neka smo!!!
Nije bilo lako, trebalo je pojednostaviti i olakšati mnoge poslove. Nisam ja protiv napretka, ni protiv hemije samo se plašim da nemamo mjere i da smo prešli sve moguće granice. Toliko pretjerujemo da sve rjeđe idemo pješice. Ne razmišljamo o količinama resursa koje tako bahato koristimo.
Više od pola planete je voda, ali samo mali procenat je za piće. Niko od nas ne razmišlja kad se tušira ili pere zube da malo zavrne česmu ne bi li spriječio da čista voda bez ikakve potrebe oteče u kanalizaciju.
Naša zemlja je bogata šumama, ali ne čini mnogo da bi ih sačuvala. Procent pošumljavanja goleti je mnogo manji u odnosu na sječu drva koja se koriste kao sirovina za različite namjene.
Električna energija se svakodnevno rasipa na rasvjetu izletišta koja su pusta van sezone, i na grejna tijela i punjače u domaćinstvima.
Mnoge zemlje posjeduju naftne rezerve, ali jesu li ti naftni izvori “nepotrošivi”???
Zatrpali smo se plastikom, ne recikliramo skoro ništa niti pravilno odlažemo otpad.
Obično je bacamo formirajući hrpice i mini deponije ili je palimo. I jedno i drugo je štetno po okolinu i naše zdravlje. Teško nam je da se oko bilo čega potrudimo. Izbjegavamo odnijeti smeće do najbližeg kontenjera ili kante. Rijetki se osvrnu da vide “Gleda li ih neko?” većina ne uradi ni toliko. Bace smeće bilo gdje s nadom da će vjetar odnijeti njihov nemar i nebrigu što dalje.
“Profi zagađivači” su od toga napravili posao. Oni su preko svojih kanala potpisali ugovore i uvoze smeće na deponije. Kao da ni oni ni niko njihov neće živjeti ovdje.
A zemlja šuti i trpi... Samo dokle će?
Na papirima stoji svi posluju u skladu sa međunarodnim standardima i zakonom o zaštiti životne sredine, u praksi je malo drugačije
Nekada smo imali malo, ali smo zato iskorištavali sve raspoložive resurse. Čuvali smo okolinu, znali smo da ona to zaslužuje. Danas se zaštite okoliša sjetimo 5 juna. Možda se ne bi ni tada sjetili, ali primijetimo na društvenim mrežama. Pridružimo se međunarodnom slavlju dijeljenjem prigodnih sličica i nastavimo sa svojim dnevnim rutinama.
