NE SIJECI GRANU NA KOJOJ SJEDIŠ, ČOVJEČE: -PESTICIDI, PRIRODA I PČELE
13
Pitam se, da li smo mi svjesni koliko pesticidi štetno mogu djelovati po prirodu i na ljudske živote? I mislim da nismo još dovoljno svjesni. Da, da, nismo još svjesni jer znate kao maratonac koji trči često prirodom nailazim na odbačenu ambalažu raznih upotrijebljenih hemijskih sredstava. No, u prkos našim lošim navikama vjerujem da ima nade za nas. Možda baš sada je vrijeme da se mi mijenjamo?!
Negdje pred početak ljeta, moglo bi to biti u osvit majskih ruža desio se slučaj kojeg dugo mahala će pamtiti jer zbog pogibije pčela zaratila su dva dobra insana. A mahala moja o kojoj pričam je prostrana k\'o nebo plavo, i ljubavlju duboka k\'o more sjajno. U njoj spava, čak i moja prva ljubav, možda je zato još više volim. Inače, Maglaj, mala smo mi čaršija, ali puna pjesme, ljubavi i prirodnih ljepota. No ponekad, mi u Bosni a bogme i u Hercegovini pri vaktu čudnom, zaboravimo sebe u trci za opstankom golim.
Zato razumijem ljude! Ili bar nastojim razumjeti ljude i postupke učinjene jer svi mi griješimo, zar ne?! I tvoj komšija, i moj komšija, i moj prijatelj, i tvoj prijatelj, i radnik, i neradnik... Pa nam ostaje samo pitanje jedno, da li želimo za života mi mijenjati sebe?
No pri svemu tome, ono što znam sigurno da jeste, da živi, da moje Šeher selo sija od mirisa Borovine i vrišti od želje da pokloni sebe putniku namjerniku. Ne znam da li znate, da trale su moju mahalu, moje selo, moju čaršiju: I glad, i siromaštvo, i poplave, i ratne strahote... Da, da... K\'o da lošim stvarima kraja nema. No sve to čovjek nekako i svari, i prihvati, i razumije.
NO, KAKO RAZUMJETI KAD SVJESNO MI UNIŠTAVAMO...
No kako razumjeti kad svjesno mi uništavamo šansu za zdravijom sredinom?! A pri tome niko nam drugi kriv nije, sem nas samih. Ali... Ali, kao što rekoh, shvatam ili bar pokušavam razumjeti ljude, jer pobogu, ljudi smo i svi mi griješimo, zar ne?!
Ali opet, pitam se, zašto su morale uginuti pčele mog komšije Mije? I zašto je Dragan morao špricati hemijom maline svoje? Da li je znao da će zbog njegovih pesticida stradati brojnI rojevi pčela što livadu mirisnu krase? Zar ne zna da i oranica njegova zatrovana će biti?!
Ko zna možda ga zaista nužda tjera, pa vođen željom da ploda više ima, ne bira sredstva. Jer zaista danas je teško živjeti, to priznati se mora. A evo i Korona je stigla, onako dodatno još da živote oteža. Pa ipak, možda baš sada je prilika da mijenjamo sebe?! Razmišljam, i pitam se, da li su ljudi pri ovim životnim izazovima koji su sa nama, spremni pronaći balans sa prirodom i u miru sa njom živjeti? Jer što je više hemije, sve manje je života u nama i čiste prirode okolo nas, zar ne?!
NE SIJECI GRANU NA KOJOJ SJEDIŠ, ČOVJEČE!
Helem, slučaj se desio u maju, nekako baš u osvit majskih ruža kad rojevo stanje javilo se kod pčela. Ah, a te pčele, ta mala predivna bića što medni lijek ljudima nude samo malo prostora za svoj život traže. A mi ljudi pohlepni često iz neznanja trujemo njihov životni prostor. Trujemo rijeke i zelene livade, bogate borove šume i Bagremove ljekovite oaze po kojima i sami hodimo, i tako u neznanju čak i, vlastitu granu na kojoj sjedimo mi sječemo.
Zamislite da stojite pored divnog bijelog Bagrema, onog što porijeklom je iz Kanade, i okruženi rojem pčela, i cvrkutom ptica, i hukom malog potočića... Stojite nasmijani, i tako u miru zajedno sa njima uživate u mirisima života. Vi dišete duboko, opušteni na čistom zraku. A one, a one za vas spremaju ljekoviti nektar od Bagrema. Recite mi, kako se osjećate sada dok stojite zaštićeni nitima savršene prirode? Usput da vas pitam, ko još nije čuo za Bagremov med?! Zato vas pitam, da li biste uništili onoga ko vam život daje i nudi lijek, što u biti priroda i pčele nama daju, zar ne?!
Helem, pa opet, mi trujemo i vazduh, i njih u letu dok nektar strpljivo skupljaju po cvijetu. Zar ne znate, da jaka pčelinja društva su puna pčela, nekako baš k\'o i ljudska. Zato ne kažu naši stari džaba, da ako nestane pčela, nestat će i priroda, a time i naši životi. Hej, da li će onda biti bitno koliko novca imaš u džepu?
AKO NE VJERUJETE MENI, PROČITAJTE
Pa opet, pitam se, da li znamo da sredstva za zaštitu bilja čine pesticidi kojima se poljoprivrednici služe za zaštitu usjeva od štetnih organizama, nametnika i bolesti?! I da, u Europskoj uniji se svake godine proda više od 350 000 tona aktivnih tvari koje se upotrebljavaju u sredstvima za zaštitu bilja. Ta sredstva mogu utjecati na kvalitetu vode i tla, biološku raznolikost i ekosustave, te se njihovi ostatci mogu nalaziti i u hrani. Ako ne vjerujete meni, pročitajte „Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda 2020.“
Pitam se, da li smo sada nakon ovih pročitanih riječi svjesni koliko pesticidi štetno mogu djelovati po prirodu i na ljudske živote? I mislim da nismo još dovoljno svjesni. Da, da nismo mi još dovoljno svjesni, je li tako?! Znate kao maratonac koji trči prirodom često pronalazim neselektivno odbačenu ambalažu hemijskih sredstava pored rijeka i u srcima šumskih puteva. Pa ipak, u prkos našim lošim navikama, ja još vjerujem da ima nade za nas. Zato baš sada je prilika da mijenjamo sebe?!
Pa ipak, razumijem i druge ljude! Ili bar nastojim razumjeti ljude i postupke učinjene jer svi mi griješimo, zar ne?! I tvoj komšija, i moj komšija, i moj prijatelj, i tvoj prijatelj, i radnik, i neradnik... Pa nam ostaje samo pitanje jedno, da li želimo za života mi mijenjati sebe?
A mijenjajući navike naše, mi prirodu čuvamo, i živote. Mi djelima našim dajemo sebi šansu za zdravijom sredinom, i sretnijim djetinjstvom novih generacija, zar nije tako?! Ako je tako, a tako jeste, pa zašto mi ne bi okrenuli iznova opet lica naša ka prirodi? Zašto je ne bi iznova zagrlili?!
Zato pitam se, vrijedi li zbog pola tone više ubranoga ploda hemijom tretirati voće kojeg svi volimo. Zar vrijedi trovati tuđu i vlastitu djecu koja u neznanju jedu špricano i koječime nabildano voće? Zato pitam se, i da li smo spremni vratiti se prirodi u zagrljaj? A odgovor leži u svakom od nas, u našim mislima, karakterima i vlastitim djelima.
Zato razumijem i ine ljude! Ili bar nastojim razumjeti ljude i postupke učinjene jer svi mi griješimo, zar ne?! I tvoj komšija, i moj komšija, i moj prijatelj, i tvoj prijatelj, i radnik, i neradnik... Pa nam ostaje samo pitanje jedno, da li želimo za života mi mijenjati sebe?
Ps. Zato molim te: NE SIJECI GRANU NA KOJOJ SJEDIŠ, ČOVJEČE.
Pogledajte sve priče
Zato razumijem ljude! Ili bar nastojim razumjeti ljude i postupke učinjene jer svi mi griješimo, zar ne?! I tvoj komšija, i moj komšija, i moj prijatelj, i tvoj prijatelj, i radnik, i neradnik... Pa nam ostaje samo pitanje jedno, da li želimo za života mi mijenjati sebe?
No pri svemu tome, ono što znam sigurno da jeste, da živi, da moje Šeher selo sija od mirisa Borovine i vrišti od želje da pokloni sebe putniku namjerniku. Ne znam da li znate, da trale su moju mahalu, moje selo, moju čaršiju: I glad, i siromaštvo, i poplave, i ratne strahote... Da, da... K\'o da lošim stvarima kraja nema. No sve to čovjek nekako i svari, i prihvati, i razumije.
NO, KAKO RAZUMJETI KAD SVJESNO MI UNIŠTAVAMO...
No kako razumjeti kad svjesno mi uništavamo šansu za zdravijom sredinom?! A pri tome niko nam drugi kriv nije, sem nas samih. Ali... Ali, kao što rekoh, shvatam ili bar pokušavam razumjeti ljude, jer pobogu, ljudi smo i svi mi griješimo, zar ne?!
Ali opet, pitam se, zašto su morale uginuti pčele mog komšije Mije? I zašto je Dragan morao špricati hemijom maline svoje? Da li je znao da će zbog njegovih pesticida stradati brojnI rojevi pčela što livadu mirisnu krase? Zar ne zna da i oranica njegova zatrovana će biti?!
Ko zna možda ga zaista nužda tjera, pa vođen željom da ploda više ima, ne bira sredstva. Jer zaista danas je teško živjeti, to priznati se mora. A evo i Korona je stigla, onako dodatno još da živote oteža. Pa ipak, možda baš sada je prilika da mijenjamo sebe?! Razmišljam, i pitam se, da li su ljudi pri ovim životnim izazovima koji su sa nama, spremni pronaći balans sa prirodom i u miru sa njom živjeti? Jer što je više hemije, sve manje je života u nama i čiste prirode okolo nas, zar ne?!
NE SIJECI GRANU NA KOJOJ SJEDIŠ, ČOVJEČE!
Helem, slučaj se desio u maju, nekako baš u osvit majskih ruža kad rojevo stanje javilo se kod pčela. Ah, a te pčele, ta mala predivna bića što medni lijek ljudima nude samo malo prostora za svoj život traže. A mi ljudi pohlepni često iz neznanja trujemo njihov životni prostor. Trujemo rijeke i zelene livade, bogate borove šume i Bagremove ljekovite oaze po kojima i sami hodimo, i tako u neznanju čak i, vlastitu granu na kojoj sjedimo mi sječemo.
Zamislite da stojite pored divnog bijelog Bagrema, onog što porijeklom je iz Kanade, i okruženi rojem pčela, i cvrkutom ptica, i hukom malog potočića... Stojite nasmijani, i tako u miru zajedno sa njima uživate u mirisima života. Vi dišete duboko, opušteni na čistom zraku. A one, a one za vas spremaju ljekoviti nektar od Bagrema. Recite mi, kako se osjećate sada dok stojite zaštićeni nitima savršene prirode? Usput da vas pitam, ko još nije čuo za Bagremov med?! Zato vas pitam, da li biste uništili onoga ko vam život daje i nudi lijek, što u biti priroda i pčele nama daju, zar ne?!
Helem, pa opet, mi trujemo i vazduh, i njih u letu dok nektar strpljivo skupljaju po cvijetu. Zar ne znate, da jaka pčelinja društva su puna pčela, nekako baš k\'o i ljudska. Zato ne kažu naši stari džaba, da ako nestane pčela, nestat će i priroda, a time i naši životi. Hej, da li će onda biti bitno koliko novca imaš u džepu?
AKO NE VJERUJETE MENI, PROČITAJTE
Pa opet, pitam se, da li znamo da sredstva za zaštitu bilja čine pesticidi kojima se poljoprivrednici služe za zaštitu usjeva od štetnih organizama, nametnika i bolesti?! I da, u Europskoj uniji se svake godine proda više od 350 000 tona aktivnih tvari koje se upotrebljavaju u sredstvima za zaštitu bilja. Ta sredstva mogu utjecati na kvalitetu vode i tla, biološku raznolikost i ekosustave, te se njihovi ostatci mogu nalaziti i u hrani. Ako ne vjerujete meni, pročitajte „Tematsko izvješće Europskog revizorskog suda 2020.“
Pitam se, da li smo sada nakon ovih pročitanih riječi svjesni koliko pesticidi štetno mogu djelovati po prirodu i na ljudske živote? I mislim da nismo još dovoljno svjesni. Da, da nismo mi još dovoljno svjesni, je li tako?! Znate kao maratonac koji trči prirodom često pronalazim neselektivno odbačenu ambalažu hemijskih sredstava pored rijeka i u srcima šumskih puteva. Pa ipak, u prkos našim lošim navikama, ja još vjerujem da ima nade za nas. Zato baš sada je prilika da mijenjamo sebe?!
Pa ipak, razumijem i druge ljude! Ili bar nastojim razumjeti ljude i postupke učinjene jer svi mi griješimo, zar ne?! I tvoj komšija, i moj komšija, i moj prijatelj, i tvoj prijatelj, i radnik, i neradnik... Pa nam ostaje samo pitanje jedno, da li želimo za života mi mijenjati sebe?
A mijenjajući navike naše, mi prirodu čuvamo, i živote. Mi djelima našim dajemo sebi šansu za zdravijom sredinom, i sretnijim djetinjstvom novih generacija, zar nije tako?! Ako je tako, a tako jeste, pa zašto mi ne bi okrenuli iznova opet lica naša ka prirodi? Zašto je ne bi iznova zagrlili?!
Zato pitam se, vrijedi li zbog pola tone više ubranoga ploda hemijom tretirati voće kojeg svi volimo. Zar vrijedi trovati tuđu i vlastitu djecu koja u neznanju jedu špricano i koječime nabildano voće? Zato pitam se, i da li smo spremni vratiti se prirodi u zagrljaj? A odgovor leži u svakom od nas, u našim mislima, karakterima i vlastitim djelima.
Zato razumijem i ine ljude! Ili bar nastojim razumjeti ljude i postupke učinjene jer svi mi griješimo, zar ne?! I tvoj komšija, i moj komšija, i moj prijatelj, i tvoj prijatelj, i radnik, i neradnik... Pa nam ostaje samo pitanje jedno, da li želimo za života mi mijenjati sebe?
Ps. Zato molim te: NE SIJECI GRANU NA KOJOJ SJEDIŠ, ČOVJEČE.
