GED · Zeleni ekonomski razvoj

\"Osveta majke prirode\"

 
Kiša je padala jučer, pada i danas, a sve su prilike da će biti najmanje trilogija, bar kad su padavine u pitanju. Nadam se samo da neće biti  nastavaka kao u nekoj turskoj seriji. Mislim da moj grad ne bi mogao izdržati ni jednu sezonu od sedam epizoda padavina. Sedmi dan bi vjerovatno bili pobratimi sa Atlantidom.
Ulice su  prepune lokvi, manjih ili većih, raznih oblika i veličina. Oblaci iznad grada još uvijek nisu imali namjeru napustiti mjesto zločina, ipak su se dugo  pripremali za ovako nešto, njihovi logori su odavno postavljeni i sve su prilike da će se ovdje dugo i zadržati. Imaju mnogo posla ovdje da odrade.
U jutarnjim satima bila je tu i magla ali nije se dugo zadržala, zna kada nije poželjna. Uvrijeđena, ispraćena kišom,  izgubila se negdje iza brda, ostavljajući samo poneki blijedi providni trag iza sebe kao da ostavlja poruku. Nabujala rijeka, kao tek pušteni mladi vojnik koji prvi put izlazi u grad, uzburkala je uspavani grad. Blatnjave obale su nedostupne, a huk  rijeke je zastrašujuć, kao tek probuđeno čudovište željno osvete.“
\"Mi od vode sve živo stvaramo“ citat je iz svete knjige, jer voda je stvaralac ali i egzekutor, život i smrt, kao dva lica jedne kovanice. Teško onome tko joj se zamjeri.
Ali izgleda da čovjek ima tu lošu naviku od pamtivijeka da bude vladar, gospodar svega, ne mareći za bilo šta ili bilo koga u svome okruženju, a najmanje za prirodu. Međutim, svaka akcija ima i svoju reakciju. I onda kad se robovi prirode udruže protiv dvonožnog umišljenog gospodara, kada pokažu zube i isukaju sablju iz korica, zamahnu svojim oružjem, onda se on malo trzne i probudi iz samo njegove stvarnosti. Ali ta njegova razboritost i otriježnjenost vlastitim egom koji ga zaokupljuje kratko potraje i onda sve krene ispočetka. Ostaje nam nada da oružje prirode neće biti nemilosrdno kao što čovjek zna biti nemilosrdan prema njoj. Priroda zna biti predivna, ali i zlopamtilo, donijet će nam darove ali i uzeti najmilije.
I oluja je, naravno, bila tu, onako nepozvana uvijek se  pojavi kad ne treba, nemajući obzira prema ostalim gostima, silna i bezobrazna. Kao pijani gost počela je da ruši sve što joj je bilo na putu, brza i snažna, kao bik u koridi, nikad ne znaš na koju stranu će se okrenuti i gdje će ruševine nastati. Grad kao da je zamro, ne samo od ljudi, i ptice su ušutjele, ili su možda i one napustile ovu nemoćnu kasabu. Mrak je uzeo uzde u svoje ruke i polako zavladao ovom varoši . Sve je sad izgledalo još tužnije i strašnije. Noć u kojoj nema zvijezda, zvuk zahuktale vode koji dopire iz tame i bespomoćni ljudi koji su kroz prozor svojih četvrtastih kuća mogli vidjeti kako voda polako ali sigurno zauzima njihov grad. Nisu je pokušali spriječiti, uzaludno je vjetru govoriti i sa vodom zboriti. Vedro nebo još dugo neće doći u ovaj grad. Mrak je dojahao, mrak će i ostati. Tamni oblaci u svojim logorima iznad ove tužne kasabe ubrzo će sručiti još više kiše i voda će polako ali sigurno očistiti grad. S vremena na vrijeme je potrebno pustiti  zlu krv da se može ozdraviti. Mnogo je takve krvi ovdje, čaša je skoro puna gnjeva, zlobe i zavisti. Ljudi govore u pola glasa, stalno smrknuti,  uvijek u nekoj žurbi, zabrinuti. 
Mnoge loših stvari si donio ovoj planeti čovjekoliki majmune, a ja sam tu da neke stvari popravim, koliko mogu. Ja sam samo nuspojava, posljedica, lijek zapravo. Ja sam i vjetar i voda, i sunce i mrak, i zemlja pod tvojim nogama i more u tvojim rukama. Ja sam ti mati, a ti si meni jedan od mnogih sinova. Budi dobar prema meni i ja ću biti još bolja prema tebi.
Oh ti bijedni čovječe, ti umišljeni  gospodaru, žalim te i proklinjem istovremeno. Tvoje ludosti me zasmijavaju ali me istovremeno tvoji postupci žaloste. Nisi sam i nisi jedini čovjekoliki majmune, opusti se. Nije za tebe savršenstvo, sklon si samouništenju, i ja bih te i pustila da to uradiš, ali za sobom ćeš povući mnogo više nego što mogu podnijeti, tako da ću ti ponovo pružiti ruku pomirenja.
Ali zapamti dobro, jednom će mom strpljenju doći kraj i onda neće biti povratka. Ne izazivaj i opameti se na vrijeme, ti umišljeni gospodaru. Zaštiti me, i ja ću biti dobra prema tebi, posadi drvo i ja ću te hladom nagraditi a moje korijenje će poplavu spriječiti. Ali ponavljam, nemoj da si bahat, nemoj da misliš samo na sebe, i da misliš da si nepobjediv. Moje ime je Priroda, i ja bila i prije tebe, a biću i poslije tebe.