Utonuli smo u bijeli mrak,ne osjetimo zrak.
138
Vjerujem da je posmatračima sa strane,kao i nama koje smo bile u tom oblaku dima,bio nezaboravan prizor.Samo što smo se mi djeca nastavila igrati,boriti protiv njega,a oni sa strane su se povukli i odmahnuli rukom,kao da će tako otjerati oblak.NEĆE.Stićiće ih u njihova 4 zida.Zašto se odrasni nekad ne ponašaju kao djeca?
Septembar je.Poslijepodnevni sati.Onaj period nakon ručka kada neki ljudi odmaraju,neki izadju na svjež vazduh,ugovaraju sastanke,čekaju zalaske…
Jeste,i nebo se plavi drugačije i sunce kao da miluje.Omamite i miris kestenja.Tako zanesen prirodnim čarolijama šetaš svojim krajem,dok pod nogama pucketa suvo lišće i poneka grančica.Kažu da je najljepše đačko doba i da mu se mislima uvijek vraćamo,a ponekad i vjetar nanese na školsko igralište.
Pala je magla,neka gusta bjelina se nadnijela nad djecom.Ona trče za nečim,gube se iz vida.Samo poneka sjena se javi,čuperak.
Tamo sam ja.Pao mi je mrak na oči.Ne vidim loptu kada odskoči,ali idalje idem za njom,obnevidjela.Počinje nešto da me guši,ne želim da se srušim.Viču sa strana:-Kakva je ovo sada magla?! -Jao,šta smrdi?! -Majo,ja ništa ne vidim,gdje si? Ovo je magla dima.Prekrila je oblake,sakrila sunčeve zrake.Utonuli smo u bijeli mrak,ne vidimo nijedan znak,ne osjetimo zrak.
Sjene još uvijek trče,jedna drugu smjenjuju.Čudim im se.Čime se vode?Neprijatan,jak miris dolazi do mene,koračam dalje.Sjene imaju ruke i noge,poneka kika se vidi.Bjelina se povlači dalje,bježim od nje.Vidim sada da djeca vode lopte.
Pogledajte sve priče
Jeste,i nebo se plavi drugačije i sunce kao da miluje.Omamite i miris kestenja.Tako zanesen prirodnim čarolijama šetaš svojim krajem,dok pod nogama pucketa suvo lišće i poneka grančica.Kažu da je najljepše đačko doba i da mu se mislima uvijek vraćamo,a ponekad i vjetar nanese na školsko igralište.
Pala je magla,neka gusta bjelina se nadnijela nad djecom.Ona trče za nečim,gube se iz vida.Samo poneka sjena se javi,čuperak.
Tamo sam ja.Pao mi je mrak na oči.Ne vidim loptu kada odskoči,ali idalje idem za njom,obnevidjela.Počinje nešto da me guši,ne želim da se srušim.Viču sa strana:-Kakva je ovo sada magla?! -Jao,šta smrdi?! -Majo,ja ništa ne vidim,gdje si? Ovo je magla dima.Prekrila je oblake,sakrila sunčeve zrake.Utonuli smo u bijeli mrak,ne vidimo nijedan znak,ne osjetimo zrak.
Sjene još uvijek trče,jedna drugu smjenjuju.Čudim im se.Čime se vode?Neprijatan,jak miris dolazi do mene,koračam dalje.Sjene imaju ruke i noge,poneka kika se vidi.Bjelina se povlači dalje,bježim od nje.Vidim sada da djeca vode lopte.
