Jesen u mom sokaku
39
Vrijeme je da počnemo sami iskorištavati ono što želimo baciti.Upalila vam se sijalica, zar ne? To vam se naizgled čini možda malo komplikovano, ali nije. Kućno kompostiranje je vrlo jednostavno,suprotno predrasudama ne izaziva neugodne mirise , te biootpad pretvara u plodno tlo koje se vraća natrag u prirodu. Time preuzimamo odgovornost za svoj otpad i čuvamo okoliš i naša prirodna dobra.
Stigla je jesen i bilo je vrijeme da se bašte očiste i da se pokupi sav taj \"zeleni otpad\". Treba zemlju pripremiti za proljeća, kažu. Proces započinjemo čupanjem trave, preostalih dijelova biljaka koje se više ne mogu koristiti. Tu je naravno stabljika paradajza, paprike, krompira. Pitate se gdje takav otpad većinom završi; završi naravno u kanti za otpadke.
Ali zapravo i nije mu tu mjesto. Kao takav otpad dovodi do mnogih problema na deponiji, jer u našem podneblju(Zenička regija) otpad se odvozi na RD Mošćanica. Dolazi do prekomjernog stvaranja otpadnog gasa i takav gas može prouzrokovati požar u deponiji. Zbog toga bismo trebali razmisliti prije negoli bacimo takav otpad u kantu.
Umjesto toga, mogli bismo napraviti kućni kompost i te otpadke iskoristiti za gonjivo u baštama.
Naime, na takav način bismo uštedili novac koji dajemo za određena umjetnja đubriva a u suštini možemo ga sami sebi napraviti. Ni sam proces nije mnogo komplikovan, kako se to nama čini. Naravno, nema ni u tolikoj mjeri \"mirisa\" kako se očekuje.
Prije svega da razjasnimo, kompost predstavlja humusnu materiju koja je nastala prirodnim putem truljenja i raspadanjem organske materije biljnog porijekla. Ne mora nužno biti biljno porijeklo, ali biljna materija je uglavnom baza za formiranje komposta.
Ove organske materije se pod uticajem mikroorganizama i uticaja iz atmosfere, kisikom polako pretvaraju u pravo skladište za tlo. Tada naš kompost sadrži dosta minerala, organskih kiselina i drugih elemenata koje biljke sadrže i on kao takav predstavlja lako dostupnu hranu našem tlu za duži vremenski period.Osim toga što se reciklira takav otpad, ovim se podiže i ekološka svijest, što treba da bude veoma značajno našoj prirodi.
Kompostište je mjesto gdje se može odlagati biljni materijal koji se tokom godine nakuplja iz bašte, vrta i kuhinje. Trebalo bi da bude locirano na dijelu bašte koji nije podložan nakupljanju vode tokom zime ili u kišnim periodima.Takođe moramo imati u vidu da je potrebno da se mjesto za kompostište nalazi u zaklonjenom dijelu, zasjenjenom hladovinom nekog drveta ili objekta, a u krajnjem slučaju, može se napraviti i krov ili zaklon od sunca. Ovo je važno jer je vlažnost biomaterijala od presudnog značaja za njegovo postepeno raspadanje, te za kvalitetan rad mikroorganizama koji obavljaju sav posao. Također, krošnja drveta ili vještački zaklon onemogućavaju prekomjerno natapanje kompostišta uslijed velike količine kiše ili snijega a time dolazi do ispiranja hranljive materije i dovodi do smanjenja broja mikroorganizama.
Kompostište koje želimo napraviti u našoj bašti, zavisi od veličine bašte, odnosno od naših potreba i količina otpada. Možemo sami napraviti kompostište, nešto poput sanduka od običnih dasaka, recimo dimenzije sanduka 2x2(m) za baštu od 200-600m2; možemo ga kupiti u centrima za vrt( ukoliko ih posjeduju) ili kompostište svakako može biti i samo jedna neuredna gomila negdje u uglu bašte. Naravno, sve je do svijesti domaćina koji drži do estetike i praktičnosti. Najbolje je da se napravi komposter od drveta ili drugog materijala. Time se ujedno postiže dodatna motivacija da se započne kontinuirana proizvodnja komposta, kao i prerada biljnog materijala tokom cijele godine.
Kada konačno smjestimo naš sanduk negdje u uglu bašte, sve što trebamo je da punimo taj sanduk otpadcima biljnog porijekla, lišćem i sl. Možemo ih sakupljati tokom cijele godine, ne samo u jesen. U sanduk možemo ubacivati bez obzira na količinu, naravno što više ubacimo za nas je to bolje. Kada napunimo sanduk, pustimo da se kroz neko vrijeme slegne i ponovo ubacujemo naš otpad. I to ponavljamo tokom sezone, na kraju sezone, u našem sanduku treba da se nalazi humusna materija koju ćemo dalje iskorištavati za đubrivo u našem vrtu ili plasteniku.
Osim što smo sebi donijeli uštedu, sačuvali smo okoliš od nepotrebnih otpadaka, sačuvali smo deponije od bespotrebnih plinova i požara, a stvorit ćemo sebi plodno tlo i što je najvažnije, plodovi će rasti na sasvim prirodnom i organski uzgojenom tlu.
Nažalost, danas je sve više hemijski modificiranog voća i povrća, i dolazi sve do većeg porasta oboljelih od karcinoma. Na taj način sebi činimo uslugu, uzgajanja naših plodova voća i povrća a bez hemijskih đubriva koje možemo kupiti u raznim trgovinama.
Time ćemo preuzeti odgovornost za sebe, svoju porodicu jer ćemo dobiti samo prirodno ali preuzet ćemo i odgovornost za otpad koji smo napravili. Riješit ćemo ga se na tako dobar i prirodan način.
Naši plodovi rastu pod uticajem prirodne i prirodnih procesa, i mi kao ljudska pića potrebno je da prirodi uzvratimo na lijep način. Trebamo biti zahvalni i cijeniti našu prirodu.
Čuvajmo okoliš i okoliš će onda čuvati nas.
Pogledajte sve priče
Ali zapravo i nije mu tu mjesto. Kao takav otpad dovodi do mnogih problema na deponiji, jer u našem podneblju(Zenička regija) otpad se odvozi na RD Mošćanica. Dolazi do prekomjernog stvaranja otpadnog gasa i takav gas može prouzrokovati požar u deponiji. Zbog toga bismo trebali razmisliti prije negoli bacimo takav otpad u kantu.
Umjesto toga, mogli bismo napraviti kućni kompost i te otpadke iskoristiti za gonjivo u baštama.
Naime, na takav način bismo uštedili novac koji dajemo za određena umjetnja đubriva a u suštini možemo ga sami sebi napraviti. Ni sam proces nije mnogo komplikovan, kako se to nama čini. Naravno, nema ni u tolikoj mjeri \"mirisa\" kako se očekuje.
Prije svega da razjasnimo, kompost predstavlja humusnu materiju koja je nastala prirodnim putem truljenja i raspadanjem organske materije biljnog porijekla. Ne mora nužno biti biljno porijeklo, ali biljna materija je uglavnom baza za formiranje komposta.
Ove organske materije se pod uticajem mikroorganizama i uticaja iz atmosfere, kisikom polako pretvaraju u pravo skladište za tlo. Tada naš kompost sadrži dosta minerala, organskih kiselina i drugih elemenata koje biljke sadrže i on kao takav predstavlja lako dostupnu hranu našem tlu za duži vremenski period.Osim toga što se reciklira takav otpad, ovim se podiže i ekološka svijest, što treba da bude veoma značajno našoj prirodi.
Kompostište je mjesto gdje se može odlagati biljni materijal koji se tokom godine nakuplja iz bašte, vrta i kuhinje. Trebalo bi da bude locirano na dijelu bašte koji nije podložan nakupljanju vode tokom zime ili u kišnim periodima.Takođe moramo imati u vidu da je potrebno da se mjesto za kompostište nalazi u zaklonjenom dijelu, zasjenjenom hladovinom nekog drveta ili objekta, a u krajnjem slučaju, može se napraviti i krov ili zaklon od sunca. Ovo je važno jer je vlažnost biomaterijala od presudnog značaja za njegovo postepeno raspadanje, te za kvalitetan rad mikroorganizama koji obavljaju sav posao. Također, krošnja drveta ili vještački zaklon onemogućavaju prekomjerno natapanje kompostišta uslijed velike količine kiše ili snijega a time dolazi do ispiranja hranljive materije i dovodi do smanjenja broja mikroorganizama.
Kompostište koje želimo napraviti u našoj bašti, zavisi od veličine bašte, odnosno od naših potreba i količina otpada. Možemo sami napraviti kompostište, nešto poput sanduka od običnih dasaka, recimo dimenzije sanduka 2x2(m) za baštu od 200-600m2; možemo ga kupiti u centrima za vrt( ukoliko ih posjeduju) ili kompostište svakako može biti i samo jedna neuredna gomila negdje u uglu bašte. Naravno, sve je do svijesti domaćina koji drži do estetike i praktičnosti. Najbolje je da se napravi komposter od drveta ili drugog materijala. Time se ujedno postiže dodatna motivacija da se započne kontinuirana proizvodnja komposta, kao i prerada biljnog materijala tokom cijele godine.
Kada konačno smjestimo naš sanduk negdje u uglu bašte, sve što trebamo je da punimo taj sanduk otpadcima biljnog porijekla, lišćem i sl. Možemo ih sakupljati tokom cijele godine, ne samo u jesen. U sanduk možemo ubacivati bez obzira na količinu, naravno što više ubacimo za nas je to bolje. Kada napunimo sanduk, pustimo da se kroz neko vrijeme slegne i ponovo ubacujemo naš otpad. I to ponavljamo tokom sezone, na kraju sezone, u našem sanduku treba da se nalazi humusna materija koju ćemo dalje iskorištavati za đubrivo u našem vrtu ili plasteniku.
Osim što smo sebi donijeli uštedu, sačuvali smo okoliš od nepotrebnih otpadaka, sačuvali smo deponije od bespotrebnih plinova i požara, a stvorit ćemo sebi plodno tlo i što je najvažnije, plodovi će rasti na sasvim prirodnom i organski uzgojenom tlu.
Nažalost, danas je sve više hemijski modificiranog voća i povrća, i dolazi sve do većeg porasta oboljelih od karcinoma. Na taj način sebi činimo uslugu, uzgajanja naših plodova voća i povrća a bez hemijskih đubriva koje možemo kupiti u raznim trgovinama.
Time ćemo preuzeti odgovornost za sebe, svoju porodicu jer ćemo dobiti samo prirodno ali preuzet ćemo i odgovornost za otpad koji smo napravili. Riješit ćemo ga se na tako dobar i prirodan način.
Naši plodovi rastu pod uticajem prirodne i prirodnih procesa, i mi kao ljudska pića potrebno je da prirodi uzvratimo na lijep način. Trebamo biti zahvalni i cijeniti našu prirodu.
Čuvajmo okoliš i okoliš će onda čuvati nas.
