Kroz tri generacije – priča sastavljena od iskustava i sjećanja
Osnovna škola Sokolac je mjesto susreta generacija, a svaka generacija sa sobom nosi drugačija sjećanja na svoje učionice. Školu smještenu na planinskoj visoravni, u mjestu koje se najčešće pominje po najnižim temperaturama u zimskom periodu, pohađa 873 učenika.
Održavanje nastave u zimskom periodu je za učenike i nastavnike donedavno bio poseban izazov. Kako kroz smijeh kaže Marijana Čobović, nekadašnja učenica ove škole, u njeno vrijeme nošenje slojevite odjeće nije bilo pitanje mode.
„Šesti i sedmi razred sam završila u ovoj školi, a sada je pohađa moj sin Strahinja. Ovdje su zime duge, hladne i imamo snijega do maja mjeseca, pa zamislite samo da provodite časove u hladnim prostorima. Dosta je učenika vozarilo iz seoskih predjela. Sada su uslovi za rad neuporedivo bolji.“
Strahinja kaže da voli slušati priče svoje majke iz školskih dana. Na školu gleda kao na mjesto druženja i pripreme za budućnost, a nivo ugodnosti školskih prostorija smatra bitnim faktorom za uspjeh u nastavnim aktivnostima.
„Lijepo je dolaziti u tople i ugodne učionice kako bismo učili, družili se. Znao sam sjediti i u jakni kao i ostala djeca. Neki nastavnici su isto tako oblačili jakne. Sada nam je svima puno lakše skoncentrisati se na nastavu. Zbog promaje koja nam je uticala na koncentraciju birao sam klupe koje su dalje od prozora i vrata jer je tako bilo ugodnije“, kaže Strahinja.
Djeca i nastavnici u školi provode ponekad i više od osam sati na nastavi. Osvrčući se na prošlost, nekadašnji nastavnik muzičke kulture, a sada direktor škole, Đorđe Rajić, kaže da je gotovo nemoguće bilo držati nastavu i nivo motivacije kod djece.
„Provedete barem pet do šest sati u prostorijama škole svaki dan i pri tome bavite se poslom koji zahtijeva puni angažman, morate biti psihički spremni i uvijek raspoloženi sa djecom. Ako vam je hladno ili vruće nemoguće je tih pet ili šest sati kvalitetno raditi u takvim uslovima. Kada neko van nastave govori o ovim stvarima – vruće im je ili hladno im je, ljudi misle da su to trivijalnosti, međutim nisu. To je jako važno. Zimi je bilo nemoguće držati muzičku probu sa učenicima od šest uvečer pa do negdje pola osam, koliko im je vremena bilo i potrebno. To je jedan od direktnih pokazatelja da uslovi prosto nam nisu išli na ruku, nisu dozvoljavali držanje nastave.“
Slična iskustva nosi i bivša direktorica Divna Janković, koja je prije samo mjesec dana otišla u penziju. Kaže da je bilo nevjerovatno u kakvom se stanju nalazila stolarija: „Majstori su nas tokom zamjene prozora pitali da li možda želimo da ih zadržimo ali kako su ih skidali i stavljali na pod tako su se oni lomili i pretvarali takoreći u prašinu. Zamislite samo našu reakciju, a tek kakva je situacija bila u učionicama sa ovako trulom stolarijom.“
Ipak, prohladne prostorije ih nikada nisu sprječavale da grade dobre prijateljske odnose u kolektivu i sa učenicima. Divnu i Marka je spojio dugogodišnji rad u ovoj školi i glavni je krivac za prijateljstvo koje gaje i danas. Marko je dugo godina predavao matematiku, a i sada kaže iz razonode riješi poneki zadatak. Kasnije je bio i direktor Osnovne škole Sokolac, te je nakon 41 godine rada u obrazovanju otišao u penziju.
Divna kaže, da su svi u školi jedna velika porodica jer bez uzajamnog poštovanja, rada i brige jednih o drugima nema zdravog i produktivnog okruženja. Direktor škole mora da brine o ljudima koje okuplja ispod svog krova: „Ne samo da tople i ugodne prostorije znače zdravije okruženje, također pružaju bolje uslove za rad i obrazovanje. Ranije je tona uglja išla za grijanje po jednom danu. Sada su troškovi skoro u pola manji, a za 30 odsto je ušteda toplotne energije.“
Marka, Divnu i Đorđa povezuju sjećanja na dane provedene upravo ispod ovog školskog krova. Dok je Marko bio direktor škole, Divna je bila učiteljica a od njih je imao priliku učiti Đole, tada učenik željan znanja, igre i druženja. Iskustva rada i učenja u školi, Divna kaže da je prilika za otkrivanje sebe i svojih mogućnosti, a ugodne prostorije igraju važnu ulogu u odgojno-vaspitnom radu i procesu učenja.
Marko nastavlja kako su sada znatno toplije prostorije promijenile živote učenika: „Ranije smo mislili da su ugodne i tople prostorije luksuz. Trula vanjska stolarija, loš krov, fasada na kojoj su se već vidjele cigle, oluci potpuno uništeni, tako je ranije izgledala naša škola. Znalo je prokišnjavati, a zagrijavanje je bila najveća poteškoća. Pogledajte sad ovu ljepotu.“
Realizacija mjera energetske efikasnosti Osnovne škole Sokolac je završena 2019. godine u okviru projekta Zeleni ekonomski razvoj (GED) gdje su uslovi učenja, rada i samog boravka učenika i nastavnika škole znatno unaprijeđeni. Prema riječima korisnika škole, stepen komfora i ugodnosti objekta se ne može porediti sa prijašnjim stanjem što je jedan od najvažnijih ciljeva GED projekta. Sredstva u iznosu od 337,939 KM za novu termofasadu, zamjenu vanjske stolarije i krova na školi osigurali su Vlada Švedske i Fond za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost Republike Srspke, a radove je realizovao Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP).
Od 2014. godine UNDP implementira projekat Zeleni ekonomski razvoj uz finansijsku podršku Vlade Švedske, a u saradnji sa Ministarstvom spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, Fondom za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost Republike Srpske i Fondom za zaštitu okoliša Federacije Bosne i Hercegovine, entitetskim ministarstvima prostornog uređenja, kantonalnim ministarstvima, jedinicama lokalne samouprave, te drugim partnerima. Do sada je kroz GED projekt utopljeno 196 javnih objekata, poboljšan komfor rada i boravka preko 130.000 korisnika.